Jedna od prica iz "Pisama bez adrese" Jovana Mlinara

Ipak nismo Hazari Milorada Pavica - vracamo se pomalo svojoj kuci, iako je ova prica, istrgnuta iz zbirke PISMA BEZ ADRESE, poprilicno pesimisticka.

Ja nisam umro kao ti, ali osjecam da mene ipak nema u Petrovaradinu gdje boravim privremeno - kako kazu.
Moj lik, kojeg si ostavila, hoda samnom, a ja sam ostao tamo. Vratio sam se u Islam Grcki da prevrcem po djetinjstvu.
Pronasao sam svoje igracke zamotane u ponjave, a tu su i moja sarena stakalca. Krpenjace skroz izagnjile, nisu vise za igranje. Ni kolutova vise nema, odjurili su negdje za djetinjstvom.
U vasem dvoristvu nisam bio i neznam sta je sa igrackama. Neznam kamo su odlutale. Vidio sam pored puta tvoju djevojcicu od plastike, nekud se zaputila, ali nikako nije mogla koracati.
Cuo sam i tebe kako places za izgubljenim jaganjcima i kako dozivas daljine da ih vrate. Trebalo je samo da ih spustis k moru - vjerovatno su se zagubile na obali.
Pokusavao sam da ih vratim i zato sam ti gradio obale u pjesku, ali more me je stalno ometalo, a i bura je dunula s Velebita i ono malo gradjevine razorila iznenada.
Onda smo plakali oboje, sve dok se nismo probudili iz sna.
Ne znam da li u tvom svijetu umiju snivati i da li se znaju vracati u djetinjstvo po igracke, ali osjecam da je tebi lakse.Ti si ostala u svom grobu i niko ti ga ne moze oduzeti.
Ovdje u Petrovaradinu ja ne cujem 'Sedam tamburasa'. Sve mi je sazdano nekako od molova i vise sam sklon njeznom prelivanju tonova u strunama violine nego u trzaju zica tamburaskih.
Jedan gospodin svira violinu na ulici i nikom ne kazuje svoje ime. Po svemu sudeci i on je izbjeglica, prepoznajem mu ceznju u tonovima. Jedan drugi predstavi mi se prezirom u pogledu. On ne svira nista, samo mi rece, kad sam trazio da mu cuvam stenad: " Izbjeglice su mi se popele na glavu". Pomalo me hvata strah, mozda sam zalutao u nepoznat svijet...
Osjecam da opet pisem uzalud, jer su ti oduzete sposobnosti za pamcenja, a ja nikako da pronadjem oblik kojim bih ti probudio snove, pa sam i danas mnogo, mnogo tuzan.